Duboko svjesni već uveliko zakašnjele manifestacije radničkog bunta, nagomilanih problema i svakodnevnog ugrožavanja života i zdravlja, ali i egzistencije građana i građanki BIH, STBIH, kao sindikat koji u svom članstvu ima radnike i radnice iz svih krajeva BIH, one koji svakodnevno svoj život stavljaju na kocku radeći na prvoj liniji pandemije, ne želi ostati po strani događaja koji su jasan pokazatelj građanskog bunta i stvarno i jedina osnova za promjenu uslova života i rada.

Iz tog razloga, želimo podržati građanke koje su hrabro i u ime, između ostalog i radnika i radnica u sektoru trgovine, zatražile odgovornost vlasti za direktno ugrožavanje života i zdravlja građana i građanki BIH. Borba za život je borba i za život radnika i stoga i naša zajednička.

STBIH neće samo deklarativno podržati Ženski marš. Želimo biti dio promjene koja se jedino može desiti kao posljedica jasne opredjeljenosti građana i građanki da uzmu svoju sudbinu u svoje ruke, da traže i istraju na odgovornosti onih koji već decenijama žive na grbači radnika i radnica iz realnog sektora a evo već drugu godinu pandemije bezobzirno i bahato direktno i indirektno ugrožavaju njihovo zdravlje i opstanak. Iz toga razloga ćemo sa svoje strane direktnim učešćem u narednim aktivnostima kao i planiranju nekih zajedničkih dati svoj doprinos da se sa ulica Sarajeva, ali nadamo se i drugih gradova u BIH čuje i glas radnika, glas trgovaca koji više nemaju strpljenja da čekaju da neko drugi počne voditi brigu o njihovim životima.

Koristimo ovu priliku i da istaknemo da nećemo učiniti ništa da dodatno otežamo ionako tešku epidemiološku situaciju, da nećemo zloupotrijebiti povjerenje koje nam je ukazalo naše članstvo te da je naš jedini motiv dati svoj doprinos borbi za život i dostajanstvo. Ta borba je nemoguća bez radnika  i u tom smislu smatramo da je naša obaveza kao sindikata biti tamo gdje se ona vodi.