– DISKRIMINACIJA PO OSNOVU RADA –

UVOD

 

Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj je potpisivanjem Općeg mirovnoga sporazuma prije sedam godina zaustavljen jedan od najbrutalnijih ratova koji je za posljedicu imao ogroman broj izbjeglih i raseljenih osoba, oko 250.000 poginulih i na stotine hiljada ranjenih. Samo u Federaciji BiH 26.122 djece ostalo je bez jednoga roditelja. U ovoj zemlji dogodili su se najteži oblici kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda, genocid i etnički progoni.

Bosna i Hercegovina je u mnogome jedinstvena. Ovlaštenja koja su Dajtonskim sporazumom data međunarodnoj zajednici, odnosno visokome predstavniku, omogućavaju direktnu intervenciju iznutra. Naime, uspostavljen je sistem provedbe mirovnoga sporazuma i nametanja zakona i mjera u slučajevima kada domaće vlasti to ne čine.

U Bosni i Hercegovini je u toku proces privatizacije gdje društveno vlasništvo prelazi u privatno odnosno tranzicija iz privrednog socijalističkog društva u društvo tržišne ekonomije.

Ženske nevladine organizacije bile su i ostale kreatori i promotori izgradnje kulture nenasilja. Od žena se očekuje da budu glavni subjekti mirotvorstva u stvaranju povjerenja i pomirenja u Bosni i Hercegovini. Međutim, apsurdno je da se od njih traži da budu mirotvorci i da utiču na društveno okruženje, a da ih pri tome nema tamo gdje su se donosile ili se još donose značajne odluke. Nije ih bilo u Dajtonu, ni u Vašingtonu, ni na madridskoj ili briselskoj konferenciji, a govoreći iskreno, nema ih u većem broju ni u Paktu stabilnosti. Zašto je pitanje uloge žena vezano samo za jedan radni sto Pakta – Radni sto za demokratizaciju? Zašto žena nema u radnome stolu za sigurnost, ili ekonomiju, jer bez ekonomskoga osnaženja žena, nema ni mogućnosti jačeg uticaja na stabilnost?

U Bosni i Hercegovini je, zahvaljujući međunarodnoj zajednici, odnosno OESC, koji ima mandat organiziranja izbora u BiH, učinjen izvjestan pomak. Naime, svojim Pravilima utvrdio je da na listama kandidata koji se prijavljuju za izbore mora biti najmanje 30% žena, što praktično znači da svaki treći kandidat mora biti žena. Međutim, čim su se pojavila Pravila “otvorenih lista”, postotak žena se smanjio, što znači da u javnosti, među biračima, nema svijesti da žena bude birana na javnu dužnost.

 

PRIVATIZACIJA BEZ ŽENA

 

Automatizam ne može sve riješiti, a ponekad može biti i kontraproduktivan, ukoliko se, recimo, ne vodi računa o ukupnoj društvenoj svijesti o položaju žene i ukoliko se kritički ne posmatra program svake političke stranke. Ima i primjera da jedan broj žena kandidatkinja ne zastupa stvarne interese žena, nego, naprotiv, revitaliziraju retrogradne koncepte o poimanju uloge žene, njen povratak u kuću kao domaćice, ili se u programu stranke uopće ne spominju “ženska prava”.

Pretvorbom društvenog vlasništva u privatno neophodno je istaknuti da ovaj proces ima veoma važne konsekvence i za ženu. Niko se nije bavio analizom i dao odgovor na pitanje kako je žena prošla u procesu privatizacije u BiH? Ima li ijedna žena koja je postala vlasnik neke firme koja se privatizirala? Čini se da su vlasnici kapitala 100% muškarci, tako da ekonomsko osnaženje žena i proces privatizacije idu i prolaze mimo njih.

Najobičniji primjer žene u procesu privatizacije jeste pravo na otkup stanova. Iako je Zakonom o stambenim odnosima utvrđeno da su supružnici zajednički nosioci stanarskoga prava, prilikom otkupa stanova kao kupac se u pravilu javlja muž kojemu je supruga, kao zajednički nosilac stanarskog prava, dala saglasnost da može otkupiti stan.

Da bi žene mogle uticati i dati svoj doprinos, prije svega im se mora omogućiti da budu prisutne, vidljive i aktivne. Nisu važne samo brojke I procenti, bitno je to koliko su one u mogućnosti da sudjeluju u odlučivanju u pitanjima koja su bitna za stabilnost društva. U BiH nema dovoljno žena na čelnim mjestima, ni u izvršnoj vlasti, ni u parlamentima, a ni u privredi,

Zašto je tako?

Sigurna sam da ćemo se složiti u konstataciji da je zapravo diskriminacija jedan od glavnih razloga zašto žena još uvijek nema ulogu koja joj pripada.

Smatram da bi i danas na ovoj konferenciji bilo od koristi utvrditi da li su međunarodni standardi o ljudskim pravima, koji regulišu i prava žena, dovoljni za elimisanje nejednakosti žena ukorijenjene u tradiciji i kulturi, nejednakosti koju nerijetko u značajnoj mjeri brane i same žene uprkos činjenici da je štetna po njih.

 

SUPTILNA DISKRIMINACIJA

 

Ustav BiH i Ustav Federacije BiH, Zakon o radu, pa čak i kolektivni ugovori deklarativno zabranjuju diskriminaciju žena, međutim jezik kojim su pisani već u startu pretpostavlja muškarca na svim čelnim mjestima – i u politici, i u ekonomiji, i u privredi i u društvenom životu. Naime, sva imena poslova, kao što su predsjednik, ministar, poslodavac, navedena su u muškom rodu. Jezik je očito rezultat društvenih odnosa, ali istovremeno jezik dodatno utiče na sadašnje i buduće odnose. Tako se već na startu, u ustavu i u zakonodavstvu uopće, na ovaj suptilan način utiče na svijest da su te pozicije rezervisane za muškarce i da žena ne može ravnopravno konkurisati na takova mjesta, odnosno da se ona mora mnogo više dokazivati i potvrđivati kao stručnjak u nekoj oblasti da bi se uopće moglo govoriti o njenom postavljenju na neko važnije mjesto.

 

ZAKON O RADU I DISKRIMINACIJA ŽENA

 

Međunarodno radno pravo položaju žene posvetio je posebnu pažnju. Regulirajući ovu materiju kroz Zakon o radu u FBIH zakonodavac je koristio međunarodne standarde i konvencije iz oblasti radnog zakonodavstva tako da je osim prava na rad, detaljno regulisao zaštitu žena u radnom odnosu pri čemu posebno mjesto ima zaštita materinstva. Prava žena su praktično izjednačena sa muškarcima u svim oblastima radnog zakonodavstva. Pored prava koja ima na radu i po osnovu rada žena ima i pravo na posebnu zaštitu kojom se obezbjeđuje njena funkcija materinstva. Upravo ta posebna zaštita žena utiće na diskriminaciju žena po osnovu rada. Postoji raskorak između ravnopravnosti koju priznaje zakonodavac i stvarnog stanja. Zabrana diskriminacije predstavlja osnovnu predpostavku za uspješnu primjenu propisa o radu.Međutim diskriminacija prema ženama teško će se moći dokazati u uslovima kada i muškarac i žena ispunjavaju uslove radnog mjesta. Naime za poslodavce nije prihvatljivo da žena koristi prava koja je zakon dao te s toga zbog funkcije materinstva žene veoma teško dolaze do radnih mjesta, teško mogu napredovati u svom poslu.

Jedna od posebnih zaštita žena u Zakonu o radu, a prenijeta iz Konvencije MOR-a br. 89 kojom se zabranjuje nočni rada ženama zaposlenim u industriji je previše uopštena, jer ovom odredbom ženama u tekstilnoj industriji, koja u pravilu radi 24 sata, dovodi se u pitanje legalnost rada.

Zakonska formulacija da se ženama uskraćuje bavljenje poslovima koji s obzirom na njene psihofizičke osobine, ugrožavaju njen život i zdravlje je preširoka i nameće brojna pitanja. Kako nije precizno utvrđeno koje su to psihičko-socijalne osobine žene u pitanju i kako rad ugrožava ženin život i zdravlje drugačije nego kod muškaraca ostavlja prostora poslodavcu da ima opravdanje zašto je na određeno mjesto primio muškarca a ne ženu.

Zakon o radu nema ni jedne odredbe kojom propisuje jednako nagrađivanje muškarca i žene za rad jednake vrijednosti, odnosno odredbe kojom se propisuje poštovanje ovog standarda. Poslodavac ne može isplatiti plaću manju od najniže plaće utvrđene kolektivnim ugovorom, a pojedinačna isplata je tajna tako da se u današnjim uslovima privređivanja vrlo lako može desiti da vrednovanje muškarca i žene bude različito.

 

POLITIČKA I EKONOMSKA SAMOSTALNOST

 

Žene moraju imati moć koja će im omogućiti da utiču i da izazovu promjene. To znači da se moraju boriti za svoju političku samostalnost i ekonomsko osnaženje, raditi na razobličavanju svih oblika diskriminacije ali istodobno biti spremne prihvatiti odgovornost za te promjene. Zato trebaju biti vidljive i u medijskome prostoru.

Međunarodna mjerola ljudskih prava moraju biti implementirana u domaće zakonodavsto, što je temeljna pretpostavka za ostvarenje svih demokratskih promjena. Dakle i onih koje se tiču ostvarivanja adekvatnog položaja žena.