Prvi slučaj širenja pandemije koronavirusa u Bosni i Hercegovini zabilježen je 5. marta 2020. od tada do kraja mjeseca septembra u bih je zaraženo više od 27 hiljada ljudi a njih 861 je izgubilo život. Pandemija je međutim na površinu izbacila sve anomalije bh sistema. Na nivou države Bosne i Hercegovine ne postoji jedinstveno ministarstvo zdravlja već je ono delegirano na nivo entiteta RS i FBIH, uz specifičnosti Distrikta Brčko. Pored toga u fbih postoje i kantonalna mnistarstva zdravlja koja su nakon prvobitnog lockdowna i relaksiranja mjera u maju 2020. preuzela brigu o borbi protiv pandemije individualno. Sve to je rezultiralo haotičnim i neusaglašenim mjerama što je svakako uticalo i na porast novih slučajeva u BIH tokom ljeta. Bez jedinstvene strategije borbe protiv pandemije, sa devastiranim zdravstvenim sistemima na nižim nivoima, BIH jednostavno nije imala šanse da adekvatno odgovori ovoj globalnoj prijetnji. Uz sve, zemlju u više navrata potresa više korupcionih afera vezanih za nabavku opreme i medicinskih sredstava u kojima su umješana i neka od najuticajnijih političkih ličnosti, poput npr. premijera FBIH.

Oko 28.000 radnika u Federaciji BIH (FBIH) i oko 2.000 radnika u Republici Srpskoj (RS) ostalo je bez posla od polovine marta 2020. godine, kada je u bih intenzivirano provođenje vanrednih mjera za sprečavanje širenja zaraze koronavirusom. Najugroženija je uslužna djelatnost. Posebno su stradali ugostiteljstvo, trgovina, ali i prerađivačka djelatnost. Na udaru su se uglavnom našli radnici malih i srednjih preduzeća. U izvještaju „covid–19, ekonomske posljedice za bih, mjere i rješenja“ kojeg su autori ekonomisti Admir Čavalić, Faruk Hadžić i Damir Bećirović navodi se da će za saniranje negativnih posljedica samo u 2020. godini biti potrebno 2 milijarde maraka.

U nastavku pogledajte neka od svjedočenja radnika u doba pandemije COVID-19, a kompletnu publikaciju možete pogledati ovdje.

Darinka Komuškić, radnica, Usora
Dođe nam to neko vrijeme kada dišemo i bez pomoći naše prirode, divne nam Bosne, da se gušimo pod prljavim maskama, jer naše plaće ne dozvoljavaju, da mijenjamo maske, kako propisi nalažu. Postadosmo mi roditelji i prosvjetni radnici, i sve je to nama na teret… ali sve bi to bilo mnogo lakše, da smo cijenjeni kao ljudska bića na svojim radnim mjestima, sve bi mi to lakše izdržali. Ponekad pomislim kao pojedinac, da bi buna promijenila stanje u Bosni, po pitanju mnogo toga… ali nažalost, Bosna nema družbu i slogu, zaspali smo u duboki san prije vremena! Ali unatoč svemu, Bosna je jedna i nezamjenjiva, doći će i taj netko koji će nam jednog dana dati mogućnost da živimo kao ljudi.

Raifa Husadžić, radnica, Bosanski Petrovac
Meni je najteže u toj novonastaloj situaciji sa pandemijom je što smo dobili novo radno vrijeme tj; dan radimo od 7:00 do 19:00 sati, a drugi dan slobodni. U suštni, na maske i nošenje maski smo se nekako navikli i sve drugo što je nešto novo za sve nas, i nije samo meni, pa se dalo izdržat ali ja lično sam zahvalna jer su tada svi radnici Binga ostali da rade. Iako, užasan strah je stalno bio prisutan. I uvijek smo imali podršku među sobom, među kolegama i to je poruka kolegama u drugim zemljama, da se drže zajedno i pomažu jedni drugima.

Željka Rubinić, regionalna povjerenica STBIH Hercegovina
Početak nove 2020. godine, završeni praznici, radni elan na nivou, prave se planovi za milion događaja, konferencije, okupljanja, protesti, koncerti, sastanci, druženja itd
I onda, skoro pa „preko noći“ slijede pomjeranja, odgađanja, otkazivaja,  neizvjesnost, jer suočavamo se odjednom sa nečim, gdje ni mi, niti bilo ko drugi, nismo sigurni sa čim. Sve ono što smo gledali u SF filmovima, koje ja baš i ne volim upravo zato što imaju tu jednu dozu „crnila“, crnog predviđanja, e upravo to nam se događa.
Osjećaj kao da mi je neko probušio balon i samo osjećam pad na zemlju, i šta sada?! Osjećaj zbunjenosti, straha, neizvjesnosti, čekamo, ne znamo ni sami šta čekamo, niko ne zna.
Takođe, nama koji smo svakodnevno u kontaktu sa ljudima, sa članstvom na terenu, sa radnicima, na njihovim radnim mjestima je sada izbijeno osnovno sredstvo rada, lični/osobni kontakt. Ono na šta smo jako ponosni, a to je podrška radniku, članu 24/7. Ono da radnika gledate u oči, da stisnete ruku, popričate, iako možda i ne možete svaki put pomoći, ali taj ljudski dio našeg posla nam je uvijek bio jako važan, jer znači mnogo da ste tu, da pokažete da vam je stalo, znači da ste sa ljudima, na terenu.
Međutim, vrlo brzo i silom prilika se prebacujemo u „novu stvarnost“. Počinjemo sa podjelom sredstava za dezinfkciju širom BiH, u momentu kada se ni sami poslodavci još nisu uspjeli organizirati. Na samom početku i bez maski, bez rukavica, jer svi smo zbunjeni, mjere koje će nam svima skupa olakšati susrete još nisu na snazi, jer niko ovo nije mogao da predvidi, ovako silovito i ovako dugotrajno. Naša „nova stvarnost“ je da pod „punom ratnom spremom“, što podrazumjeva i masku i rukavice idemo u obilazak članstva. Da čekamo redove pred trgovinama, uz distancu i uz prisutni strah, ali ako trgovci mogu biti na svojim radnim mjestima, bićemo i mi sa njima, koliko god se može. Ako ništa da im mahnemo, da se pozdravimo očima, da znaju da smo tu i da pomognemo koliko god možemo.
U momometima koji su za trgovce, koji su stvarno „na prvoj liniji“ cijelo vrijeme, a kojima to nije priznato kao drugiim strukama, želimo i moramo biti potpora koliko god je to moguće. Da čujemo i pokušamo riješiti probleme kojih je inače mnogo, a sada još i više.
Problemi koji se tokm najgoreg dijela pandemije spominju, u okviru rada pln mreže su: premještanja, uskraćivanje odmora, prislini godišnji odmor, pritisak da se rade poslovi van ugovora, mobing , prevoz, otkaz, slobodni dani , smanjenje plate, prekovremeni sati, godišnji odmor, radno vrijeme, otkaz bez otpremnine, preraspodjela radnog vremena itd. Osim toga, i osim trgovine i trgovaca koji jesu naš glavni fokus, pomoć kroz pln mrežu mogu dobiti svi radnici koji imaju problem, pa se tako osim trgovine spominju i ugostiteljstvo, hoteli, kladionice, obrazovanje, zdravstvo, transport itd
Znači, kao i uvijek, problemi su brojni, a na nama je da čak i tokom ovakvih, potpuno vanrednih okolnosti nađemo načina da pomognemo članstvu, simpatizerima, radnicima, svima koji našu pomoć trebaju. Jer samo zajedno možemo prevladati strahove, nemoć i nesigurnost, te naći načina kako da se nosimo sa ovom „novom stvarnosti“.